Nije opterećen sa GUI za početak, u reprodukciji je jednostavno najpribližniji onome što mogu da izvučem iz foobar2000, na primer. Ne primećuje se da MOC unosi nešto negativno u zvuku, nema dodatne kompresije dinamike, uništavanja zvučne "slike", širina scene se ne menja, boja tona instrumenta, tišina između instrumenata (samo u starim muzičkim materijalima, jer su svi novi albumi katastrofalno producirani zbog čuvenog loudness war-a) i tako dalje i tako dalje.
Za EQ ne znam, ni pojačala ni pretpojačala mi nemaju tonske kontrole pa ni u software-u to svakako ne bih koristio. Volume controle uvek na max pa preko preampa određujem kojom glasnoćom želim da slušam muziku.
Pre nekoliko nedelja sam stavio pojačalo, pretpojačalo i izvor na osciloskop i što sam više utišavao sistemski volume control, to se više nekog šuma pojavljivalo u signalu, što je poznata stvar, samo je bilo zanimljivo (dobro, meni je bilo zanimljivo) da vidim kako sistem utiče na kvalitet zvuka.
EDIT:
Dodatak:
Ok, ne znači da mogu da čujem taj šum koji se pojavljuje ali je činjenica da je prisutan i da ga nema kad je volume na max. Ok, nisu ni moja testiranja baš u potpunosti idealna. Slušna oprema je zanimljiva i u A i u B sistemu. B sistem je posebno zanimljiv (opet, meni) jer kombinuje matore zvučnike i audio interface kao preamp (dok ne stigne lampaški preamp), DIY pojačalo moderne šeme sa strujnim ogledalom i iznenađujućim AudioQuest kablovima i bananicama. I na sve to, izvor zvuka za B sistem je RaspberryPi sa Moode Audio*
Sobu za slušanje muzike pripremam za akustički tretman, za sada sam samo odradio merenja akustike sobe i rezultati su nešto bolji nego što sam očekivao ali svakako me čeka pravljenje apsorbera i difuzora. Nadam se jesen/zima da će i to biti gotovo.
* moOde™ audio player is Free and Open Source Software (FOSS) for the Raspberry Pi family of single board computers.